Moto Asocijacija Srbije - FORUM
OFF TOPIC => Off Topic - generalno... => Temu započeo: zidarskomlako Decembar 02, 2008, 09:56:35 posle podne
-
Ništa ti ne razumeš,
moj najrođeniji blesane,
uobraženi prinče
što te je život razmazio.
Da znaš kolike sam noći
uznemirene i besane
drhtao kraj tvog uzglavlja,
pokrivao te i pazio.
Ti si za mene još uvek
parče tek rođenog mesa:
onaj musavko što vrišti
i celu kuću potresa.
Ja sam te, lepoto moja,
naučio da hodaš.
Svima sam plaćao piće
kad su ti zubi nikli.
Ja sam ti dao život.
Nije te donela roda.
A sada smo se, odjednom,
jedan od drugog odvikli,
kao da sve što kažem
zaista ne razumeš
i kao da sve sto umem
ti triput bolje umeš.
U redu, pametna glavo.
Ja sam te ljuljao, kupao,
ponosio se tobom,
nemušte reči sricao,
i dosta svoje mladosti
zbog tebe sam polupao
i kad je u svet trebalo
nisam se zbog tebe micao,
nego sam sav osedeo,
moj naduvenko mili,
da bi tvoj život
i dani valjani bili.
Danas kad rođendan slaviš,
sve ću svečane torte
pobacati kroz prozor
na užas rodbine cele.
Ti znaš: ja sam tvoj otac.
Mi smo od takve sorte
što ne sme da zadrhti
kad odapinje strele.
Možda još nije kasno.
Jednom se mora sve reći:
i drugarski i tužno
i grubo i srneći.
Propustio sam godine.
Ispustio te iz ruku.
Sve tvoje slabe ocene
moljakanjem sam rešio.
Večito sam se svađao
kad te drugi istuku.
Bio si moje mezimče
i tu sam najviše pogrešio.
Četrnaest ti je godina
i zar te stvarno ne vređa
da stalno za tebe podmećem
i dušu i glavu i leđa?
Hoću da jasno kažeš
kad misliš da budeš muškarac.
Zar treba i sutra da rešavam
sve što ti odraslom fali?
"Tata, škripi u braku...
na poslu... daj za džeparac..."
A ja ti i dalje pomažem
jer te volim i žalim.
Ne čestitam ti rođendan.
Mi smo se uzalud borili
i stvarali smo čuda,
a ništa nismo stvorili.
I evo, danas ti dajem
reč roditeljsku i mušku:
ako ne postaneš čovek
na ovoj, tek započetoj
čarobnoj stazi života
- moram i razbiti njušku.
Makar oženjen bio,
makar u trideset petoj.
Nikad te tukao nisam.
To za dečake nije.
Al sutra, odrasli prinče,
videćeš kako se bije
M.Antić
-
ANTOLOGIJA
-
Neprevazidjeni boem pesnik ravnice.
Siroke ravnicarske duse i covek koji je imao najneverovatniji zivotni put.
Pogledajte njegove emisije koje su sacuvane..to se ne sme propustiti.
Uzivao sam dok sam ih gledao ..bilo ih je par u "Trezoru".
Cuveni Miroslav Mika Antic.
-
Svaka prava toplina ima u sebi bezbroj
prisnih malih toplota.
Svako veliko dete nosi u sebi bezbroj
balavaca i svrca.
Ovaj ogromni zivot prepun je kao sace
I sve te buvice srece
i sumnji
i slutnji
i snova
- armija neznosti cela,
moli nas da im svakom po jeno zrno srca
susnemo krisom pod krilo.
Jer bez tih malenih srca
sto drhte duboko u nama
scucurena i bela,
ne bi ni velikog srca,
ne bi ni velikog belog,
- nicega ne bi bilo.
pa i nas,
eto,
ovakvih;
cudnih i lepo ludih,
zar mislis da bi nas bio?
Nikad nas ne bi bilo.