Moto Asocijacija Srbije - FORUM
MOTORI => Motori => Temu započeo: motoklasik Jun 25, 2010, 09:20:22 posle podne
-
Svi mi smo imali neke modele motora koji su nam, na poseban nacin ostali u secanju.
Bilo bi lepo da takve stvari ne padnu u zaborav, da podelimo to sa drugim clanovima foruma, a posebno da mladjim motociklistima na neki nacin docaramo vreme kada u oglasima nisu postojale stotine motora, kada je sve osim tomosa bilo retkost, a istocnoevropska produkcija bila jako respektabilna.
Ja cu napisati nesto o svojim uspomenama na taj period, nesto o motorima koji su mi, od mnostva koje sam imao, ostali zauvek u secanju.
-
Poceo bih sa ovim:
HONDA CB 750 Four
O ovom motoru napisano je vec sve. Razni clanci po casopisima, i citave knjige, i snimljene mnoge emisije.
Ali, ja je dozivljavam uvek na nov, svoj, svaki put neponovljiv nacin.
Pojavila se krajem 60-ih dodina prethodnog veka i u moto svetu vise nista nije bilo isto. Do ruku su mi slucajno dopali neki moto casopisi, video sam je i nisam mogao da verujem. Cetiri cilindra u liniji, 67 KS, brzina oko 200 km. Iznad svega, vanvremenski dizajn. Ovo sada deluje pomalo i smesno, ali, oni koji su ziveli u to vreme, shvatice te kako.
Sto se mene tice, ja sam pocetkom 70-ih godina isao na more (sa roditeljima), samo da bih video te Honde, na kojima su zapadno-evropski turisti vec poceli da se dovoze. Samo more me nije toliko interesovalo, ali “forka” me je fascinirala. Posebno ona u nezaboravnoj zlatnoj metalik boji, ca crnim linijama po gornjem delu rezervoara.
Znao sam iz popodneva u popodne da u splitskoj luci docekujem trajekte iz Italije da gledam kad italijani iskrcavaju vozila, i svaki put je bila bar po neka. Ljude koji su je vozili dozivljavao sam nestvarno. Bilo mi je neverovatno da postoje ljudi koji je imaju u garazi, mogu da je voze kad hoce, da je gledaju, glancaju, da ih uvek ceka. Sebi sam postavljao pitanje – da li cu ikada biti u mogucnosti da i ja tako nesto imam.
Posle sam, cele godine, bezbroj puta vracao u masti te slike i ziveo za sledece leto kada cu ih opet videti i cuti uzivo. Nije tad bilo interneta, nije bilo kablovske televizije ni bezbroj stranih kanala, cak su i strani moto casopisi bili retkost, tako da nam je masta tada bila sve.
U medjuvremenu, upisao sam srednju skolu, od oca iskukao prvi tomos, promenuo ih nekoliko, ali ta Honda CB 750 Four, mi se uvek nocu javljala kao nedosanjani san. Zaposlio sam se, uporedo upisao i fakultet i zavrsio ga, dosao do svog novca, poceo da kupujem motore koji su mi se svidjali uz sve peripetije sa uvoznim dozvolama koje su tada bile na snazi.
Dosli su novi modeli (sto se tice Honde, popularni bol d’or modeli sa dve bregaste i cetiri ventila), i kod ostalih proizvodaca tehnologija je napredovala, ja sam ih mnoge imao, ali uvek bi mi srce na neki poseban nacin zaigralo kad god bih uzivo video da neko vozi “forku”. Sticajem okolnosti, ili slucajnosti, taj motor nikako nisam dosao u priliku da kupim.
Redjale su se godine, garaze su se punile motorima, sto aktuelnim modelima za svakodnevnu voznju, sto nekim starijim primercima koji su bili deo moje maste tokom odrastanja. Uzivam u svima, zimi mi je dovoljno da odem u garazu, sednem. ocistim prasinu sa njh, gledam ih, neke davne uspomene ponovo na najlepsi nacin ozive. Ali, nesto je nedostajalo.
I onda, posle bezmalo cetiri decenije od kada sam prvi put, kao decak, na moru video “forku” 750, znao sam da je to karika koja nedostaje. Dovezena je iz Austrije u Smederevo,, covek je prodavao tri motora, pa koji prvi proda. Zovnuo sam ga, pitao za mesto gde zivi i adresu i zakacio prikolicu na auto.
I nisam kupio motor. Kupio sam nesto sto retko kad u zivotu uspe da se kupi – decacke snove.
(http://fodi.frubar.net/files/1BCB4F1C-89C0-AB42-BF60-F7C9A5CC5D95_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/1BCB4F1C-89C0-AB42-BF60-F7C9A5CC5D95.jpg)
(http://fodi.frubar.net/files/01C11CD5-6E30-6E49-B868-A69A4E2250CF_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/01C11CD5-6E30-6E49-B868-A69A4E2250CF.jpg)
(http://fodi.frubar.net/files/D08C5AA3-3137-2948-AD9D-AB88FF61DAB0_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/D08C5AA3-3137-2948-AD9D-AB88FF61DAB0.jpg)
(http://fodi.frubar.net/files/A8C7F299-735E-1244-812F-2E42E57A39EB_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/A8C7F299-735E-1244-812F-2E42E57A39EB.jpg)
(http://fodi.frubar.net/files/A8B1ED52-182B-7B44-8179-0E8AC8BF9C78_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/A8B1ED52-182B-7B44-8179-0E8AC8BF9C78.jpg)
(http://fodi.frubar.net/files/ABABEC71-D3E8-2E4C-81F4-607046BE091A_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/ABABEC71-D3E8-2E4C-81F4-607046BE091A.jpg)
(http://fodi.frubar.net/files/2B7AA8BC-7024-434E-9E11-E882CF71786D_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/2B7AA8BC-7024-434E-9E11-E882CF71786D.jpg)
(http://fodi.frubar.net/files/A10EAD64-7D04-4F48-A873-58910F1BFF9A_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/A10EAD64-7D04-4F48-A873-58910F1BFF9A.jpg)
I sada, kada je gledam, siguran sam da nikad nista lepse na svetu nije napravljeno. To je, naravno, krajnje subjektivno misljenje, ali sam ja duboko ubedjen da je tacno.
Ovo je model K7, poslednji iz te legendarne serije, sa zicanim tockovima i dobosem pozadi. Poslednjih godina proizvodnje (pre bol d’or-a) proizvodile su se sa livenim tockovima i diskom pozadi. Ali, time vec pocinje sledeca epoha, tehnologija ubrzano napreduje, a ja sam uspeo da otrgnem deo istorije i deo svojih mastanja.
Prica duga gotovo cetiri decenije je najzad dopricana.
-
*603 *603 *603 *603
-
*49 *90 *49
-
Fenomenalan motor. Moras samo izduve da vratis u originalno stanje, ne bi trebalo da su crni. Koliko te je kostalo ovo zadovoljstvo, ako nije tajna?
-
Pa, u ono vreme, cest je bio slucaj da se na takve motore stavlja "Marving", crni, 4 u 1. (s tim sto je na ovom motoru "sebring"). Tako da crni izduv 4 u 1 ne narusava mnogo izgled ovih motora sa kraja 70-ih godina. Ja ih bas i pamtim po tim "marvinzima".
Ko je bas drzao do sebe, obavezno je stavljao i "magura" ili "tomaselli" M-lenker (volan) i polusportsko "djulari" sediste.
-
YAMAHA RD 250
Vecina nas je “onih” godina pocela sa dvotaktnim motorima. Najcesce su to bili Tomosi, Jawe, MZ-i ili poneki Puch ili DKW.
Onda sam se dokopao nekih stranih casopisa i video sta rade japanci u dvotaktnoj tehnologiji.
Kawasaki je imao legendarnu seriju KH, dvotaktnu, sa tri cilindra i vazdusnim hladjenjem (250, 400, 500, a kasnije 750). Svojevremeno sam imao priliku da provozam KH 500 (Mach III), i tada, a ni sada, nemam reci da opisem taj dozivljaj.
Ali ja sam, kao klinac, bio fasciniran Yamahinom serijom RD. Pocetkom 70-ih godina jednu je imao Lija i sa njom dolazio na Usce, secam se jasno, zuta, sa neponovljivim mirisom sagorelog “castrola” koji se sirio iz auspuha. Mislim cak, da je bila model DS-7, preteca serije RD.
Secam se naslova iz jednog casopisa 1973,g. kada su se pojavili modeli RD 250/350 (sa vazdusnim hladjenjem) – pisalo je – “Najnovija leteca bomba iz Japana”. Kako je to meni tada izgledalo nestvarno i daleko…
Dvotaktni motori vece zapremine i sportskih performansi se vec dugo ne proizvode, prvenstveno iz ekoloskih razloga.
Steta je sto ce generacije koje dolaze ostati uskracene za taj poseban utisak voznje rasnog sportskog dvotaktnog motora, koji na naglo odvrtanje rucice gasa neko vreme ne pokazuje nista, nista nista, a onda, zgusnuto u nekih 1000 obrtaja, odjednom – SVE. A posebno je umece bilo drzati ga uvek u tih divljih 1000 obrtaja.
Trocilindricnih dvotaktnih Kawasakija vise gotovo da i nema, izgoreli su valjda sami od svog nervoznog karaktera. Yamahe (vazdusno hladjeni RD modeli) se jos po negde i nadju.
A onaj neponovljivi osecaj u voznji tih motora, taj nepredvidivi i neravnomerni izliv snage u ostroj voznji, zivece zauvek, ali samo u nemirnim snovima onih koji su ih nekada vozili.
(http://fodi.frubar.net/files/5AAACDCE-BB4F-DF4E-B18D-DD7A80431F75_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/5AAACDCE-BB4F-DF4E-B18D-DD7A80431F75.jpg)
(http://fodi.frubar.net/files/116C492B-5575-B046-BB99-2757505D9065_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/116C492B-5575-B046-BB99-2757505D9065.jpg)
(http://fodi.frubar.net/files/48CD0DC1-423E-D64B-85D4-1E5DECBD13D9_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/48CD0DC1-423E-D64B-85D4-1E5DECBD13D9.jpg)
Zato su mi ove dve lepotice na slici posebno drage.
RD 250 (klasicna) i RD 250 DX (poslednja serija sa vazdusnim hladjenjem, livenim felnama i diskom pozadi).
Kada se pojavila ova sa livenim felnama, tada sam bio odusevljen, a sada mi je lepsa ova zicana.
Leti, u neko suncano jutro, poranim, upalim jednu od njih i dodjem na Usce, na mali krug, dok jos nikog nema. Vrema se pomeri 35 godina u nazad.
Vrate se davna secanja kada smo sedeli na zidicu jer nije ni bilo restorana, tu improvizovali trke, i stalno vozili levi krug. Koliko sam samo puta prosao te tri leve krivine, mislim da bih mogao da ih prodjem i zatvorenih ociju.
Jedino nema one drvene bandere na sredini (ispred sadasnjeg “Asteriksa”) na kojoj se ponekad i zavrsavala voznja.
Pre par dana sam sa ovom levom isao na Usce na pivo, stanem, i primetim kako neki stari motoristi odmah okrecu glave da vide odakle dolazi taj davno zaboravljeni zvuk.
I tada vidim, ono sto ja za nekog obicna stara gvozdjurija, za nekog je most preko koga uvek moze da se vrati u neko davno i lepo vreme.
-
jako lepa tema i textovi, ovo bih nazvao i moto nostalgija samo nastavite sa textovima i fotkama sve ovo je raj za occi i dussu.
-
Svaka cast, kapa dole. Ove RD-jke su zlata vredne. Uskoro cu i ja malo da se pridruzim u piskaranju o matorim zverima, samo da se radovi dovrse. Kod mene su Honda CB 400A 1981. (kao casa i za sada jedina vredna fotkanja), Yamaha RD 500 1987. (farbachki radovi u toku) i KTM 500MC 1982. (nije bas u paradnom, ali je zato u odlicnom radnom stanju, odvezao ga na vikendicu da orem). Sto se tice ovog poslednjeg, treba da vidis kakav je tek to kick kad sastavi obrtaje, kao da te mazga mune u ledja, i tako pri svakom saltanju, na ovome stvarno treba imati kohones pa pucati gas do panja. Ja se jos uvek privikavam, ali je jeziv, nista strasnije u zivotu svom nisam vozio. RD je pesma slavuja.
-
Naravno, potpuno te razumem za KTM. I sam sam vlasnik jedne Honde CR-500, u fabrickom stanju. Bice lepo da sa drugima podelimo i te utiske.
I kada sem pisao o neponovljivom osecaju pri voznji takvih zestokih dvotaktasa, upravo mi se ta Honda CR-500 motala u glavi.
-
KAWASAKI Z 750
1981.g. sam kupio prvi NOV japanski motor. Kawasaki Z-750.
Sa drugarom sam otisao u Austriju u Murek kod Tusera. Taj Tuser je omogucavao da se plati samo eksportna cena motora, a posto je granica bila blizu, njegov covek podje, ponese izvozne papire, zajedno overimo i on sa vrati sa papirima nazad a mi produzimo u SFRJ.
Trazio sam da mi posalju cenovnik, on mi ga je poslao sa prospektima, a ja sam ga svuda nosio sa sobom, gledao svaki cas, pravio kalkulacije, racunao dazbine, sve sto sam mogao prodavao, da kupim bas 750, a ne 400 ili 500.
Za one mladje, u nemacku marku je islo 7 silinga, a kasnije, dve marke u evro. ( Tj. 14 silinga u evro).
Ovakve su bile eksportne cene pre 30 godina. Ali 14.000 silinga je bilo mnoooogo, vise nego sada 1.000 evra.
(http://fodi.frubar.net/files/94BD3701-3E9C-2942-B28A-BFF4B450759A_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/94BD3701-3E9C-2942-B28A-BFF4B450759A.jpg)
A i to sa uvoznim dozvolama na povratnike iz inostranstva..... E, to mi se jedino ne svidja iz tog vremena, stalno u nekoj petljavini sa nelegalnom kupovimnom uvoznih dozvola, ovlascenjima na kojekakve babe i tetke, a bilo je bogami i oduzimanja motora ako onaj na cije ime je uvezeno prizna da je prodao uvoznu dozvolu i da motor nije njegov. Ali, na drugi nacin se do motora nije moglo.
A ja uspeo da nagovorim oca da mi da uvoznu dozvolu. Tri godine pre toga on uvezao auto, bio ponovo u inostranstvu (kao vojni pilot, u tehnickoj pomoci u africkim zemljama) i dobio ponovo dozvolu za uvoz.. Za one mladje, ta dozvola je samo omogucavala da se uveze motor, uz puno placanje carinskih ili poreskih dazbina koje su bile visestruko vece nego sada, ali bez nje nije moglo nikako.
Uh, kako sam se divno osecao kad me zaustavi pandur, a prvo im je bilo da povicu: "ciji ti je to motor, ko je uvoznik, zabranjeno je otudjivanje, jel imas ovlascenje!?", ja kao uplaseno kazem: "Namam ovlascenje". On se primi, u stilu, morace to da se vidi sa vlasnikom na koga je uvezeno, da se istrazi, motor na proveru, a ja na kraju kazem: "To mi je otac, dao mi malo da se provozam". Pandur popizdi.
U prodavnici u Austriji nam viljuskarom natovarili motor u drvenoj kutiji na prikolicu, pa kuci.
Mi smo jos posli sa nekom velikom slep-prikolicom, i jedini auto koji je imao kuku a da nam je na raspolaganju bio je - FICA. U povratku, natovaren motor, i "fica" svakih 20-ak kilometara prokuva. Posle smo nekako shvatili da treba da se zavucemo tik iza kamiona, sto blize, onda nema tolikog otpora vazduha, iza kamiona kao da se stvara neki vakum i "fica" se ne pregreva. Kao da nas kamion vuce. Ipak kamion u neko doba pobegne, pa cekamo drugi da se zavucemo iza njega i tako do Beograda smo ih ko zna koliko izmenjali.
A kad smo ga kuci u dvoristu izvadili iz kutje, sklopili, montirali prednji tocak, satove , akumulator, povezali instalaciju, sipali benzin, damo kontakt, lampice sijaju, migavci rade, pritisnem anlaser - on mrtav, kao da sam pritisnuo u zid. To pamtim kao jedan od vecih šokova u zivotu.
Zovnemo Radeta Kocku telefonom, pocnem da mu objasnjavam sta se dogadja, molim ga da on dodje, a on me u pola recenice prekine i kaze: “Skinite motor sa ćope i stavite na centralni stender, upalice odmah.” Ko je tada znao za sigurnosni prekidac paljenja na bocnoj nozici.
I onda, najzad to PRVO paljenje. Cinilo mi se tada da je ceo svet moj. I ne secam se da sam se vise ikada u zivotu tako nestvarno osecao.
(http://fodi.frubar.net/files/B4729977-B80D-0845-B204-10723C1B888B_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/B4729977-B80D-0845-B204-10723C1B888B.jpg)
(http://fodi.frubar.net/files/9DC1EBA4-2231-6D49-8B2E-1A6A60AD92C3_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/9DC1EBA4-2231-6D49-8B2E-1A6A60AD92C3.jpg)
Odmah sam, s ponosom otisao da na njemu provozam devojku, moju sadasnju zenu.
Pa onda, u prolece 1982. odlazak u Trst da se stave bolje gume (naravno, Miselin), i mali spusteni volan (Magura), sto bi rekli Nemci, M-lenker. Pare sam (preko dozvoljenog iznosa) krio u unutrasnjosti fara.
U povratku utripujem da ce carinik videti da su nove gume, pa sve vozim zemljanom bankinom pored puta da se malo zaprljaju, da ne primeti.
Jbg, rasplakacu se. Nekad je jako tesko secati se lepih stvari. Mozda ovu temu nije trebalo ni otvarati.......
-
KAWASAKI Z 750
1981.g. sam kupio prvi NOV japanski motor. Kawasaki Z-750.
Sa drugarom sam otisao u Austriju u Murek kod Tusera. Taj Tuser je omogucavao da se plati samo eksportna cena motora, a posto je granica bila blizu, njegov covek podje, ponese izvozne papire, zajedno overimo i on sa vrati sa papirima nazad a mi produzimo u SFRJ.
Trazio sam da mi posalju cenovnik, on mi ga je poslao sa prospektima, a ja sam ga svuda nosio sa sobom, gledao svaki cas, pravio kalkulacije, racunao dazbine, sve sto sam mogao prodavao, da kupim bas 750, a ne 400 ili 500.
Za one mladje, u nemacku marku je islo 7 silinga, a kasnije, dve marke u evro. ( Tj. 14 silinga u evro).
Ovakve su bile eksportne cene pre 30 godina. Ali 14.000 silinga je bilo mnoooogo, vise nego sada 1.000 evra.
(http://fodi.frubar.net/files/94BD3701-3E9C-2942-B28A-BFF4B450759A_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/94BD3701-3E9C-2942-B28A-BFF4B450759A.jpg)
A i to sa uvoznim dozvolama na povratnike iz inostranstva..... E, to mi se jedino ne svidja iz tog vremena, stalno u nekoj petljavini sa nelegalnom kupovimnom uvoznih dozvola, ovlascenjima na kojekakve babe i tetke, a bilo je bogami i oduzimanja motora ako onaj na cije ime je uvezeno prizna da je prodao uvoznu dozvolu i da motor nije njegov. Ali, na drugi nacin se do motora nije moglo.
A ja uspeo da nagovorim oca da mi da uvoznu dozvolu. Tri godine pre toga on uvezao auto, bio ponovo u inostranstvu (kao vojni pilot, u tehnickoj pomoci u africkim zemljama) i dobio ponovo dozvolu za uvoz.. Za one mladje, ta dozvola je samo omogucavala da se uveze motor, uz puno placanje carinskih ili poreskih dazbina koje su bile visestruko vece nego sada, ali bez nje nije moglo nikako.
Uh, kako sam se divno osecao kad me zaustavi pandur, a prvo im je bilo da povicu: "ciji ti je to motor, ko je uvoznik, zabranjeno je otudjivanje, jel imas ovlascenje!?", ja kao uplaseno kazem: "Namam ovlascenje". On se primi, u stilu, morace to da se vidi sa vlasnikom na koga je uvezeno, da se istrazi, motor na proveru, a ja na kraju kazem: "To mi je otac, dao mi malo da se provozam". Pandur popizdi.
U prodavnici u Austriji nam viljuskarom natovarili motor u drvenoj kutiji na prikolicu, pa kuci.
Mi smo jos posli sa nekom velikom slep-prikolicom, i jedini auto koji je imao kuku a da nam je na raspolaganju bio je - FICA. U povratku, natovaren motor, i "fica" svakih 20-ak kilometara prokuva. Posle smo nekako shvatili da treba da se zavucemo tik iza kamiona, sto blize, onda nema tolikog otpora vazduha, iza kamiona kao da se stvara neki vakum i "fica" se ne pregreva. Kao da nas kamion vuce. Ipak kamion u neko doba pobegne, pa cekamo drugi da se zavucemo iza njega i tako do Beograda smo ih ko zna koliko izmenjali.
A kad smo ga kuci u dvoristu izvadili iz kutje, sklopili, montirali prednji tocak, satove , akumulator, povezali instalaciju, sipali benzin, damo kontakt, lampice sijaju, migavci rade, pritisnem anlaser - on mrtav, kao da sam pritisnuo u zid. To pamtim kao jedan od vecih šokova u zivotu.
Zovnemo Radeta Kocku telefonom, pocnem da mu objasnjavam sta se dogadja, molim ga da on dodje, a on me u pola recenice prekine i kaze: “Skinite motor sa ćope i stavite na centralni stender, upalice odmah.” Ko je tada znao za sigurnosni prekidac paljenja na bocnoj nozici.
I onda, najzad to PRVO paljenje. Cinilo mi se tada da je ceo svet moj.
(http://fodi.frubar.net/files/B4729977-B80D-0845-B204-10723C1B888B_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/B4729977-B80D-0845-B204-10723C1B888B.jpg)
(http://fodi.frubar.net/files/9DC1EBA4-2231-6D49-8B2E-1A6A60AD92C3_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/9DC1EBA4-2231-6D49-8B2E-1A6A60AD92C3.jpg)
Odmah sam, s ponosom otisao da na njemu provozam devojku, moju sadasnju zenu.
Pa onda, u prolece 1982. odlazak u Trst da se stave bolje gume (naravno, Miselin), i mali spusteni volan (Magura), sto bi rekli Nemci, M-lenker. Pare sam (preko dozvoljenog iznosa) krio u unutrasnjosti fara.
U povratku utripujem da ce carinik videti da su nove gume, pa sve vozim zemljanom bankinom pored puta da se malo zaprljaju, da ne primeti.
Jbg, rasplakacu se. Nekad je jako tesko secati se lepih stvari. Mozda ovu temu nije trebalo ni otvarati.......
Au ŠMEKERU, svaka čast, jesam tada bio klinac ali se sećam doobro ovakvih priča i baš nekog ovakvog motora samo neke ludački metalik zelene boje i jedne Honde plave, mislim da se ta Honda još voza po gradu...
Teže bilo kupiti motor nego sad green card ;)
-
Ako mislis na Kawasaki, zeleni je bio 650 (pise i u cenovniku - grun). Z 750 (sa oznakom L1) je uglavnom bio tamno plavi, teget.
Ali ja sam, kao na iglama, danima cekao da stigne bas ovakav - srebrni sa crnom i plavom linijom po rezervoaru. I da odem po njega.
-
Moj prvi motor je bio Kawasaki Z250 iz 1982. godine... :) Motor je bio kao nov. Stajao je 10 godina, nije vozen. Niklovani izduvi 4u2, zeleni sa belim sedistem. Krivo mi je samo sto nemam sliku.
-
Svaka ti cast na ovom tekstu. Sto se mene bar tice, nekako si spojio 2 stvari od kojih se ne moze pobjeci: strast za motorima i svijest o prolaznosti vremena. Mozda je vrijeme dvotatknih motora, slucajno, bilo i vrijeme u kom je narod na ovim prostorima zivio najbezbriznije, pa su i uspomene na taj period dvostruko drage. Nastavi pricu.
-
dugo sam smisljala kako docarati sve to ...al aj
godinama sam SVIMA oko sebe pricala KUPICU MOTOR...jedva cekam taj dan...itd cak i konflikte imala vezano za istu pricu u kuci ...sve do trenutka kad mi je majka rekla " TI AKO KUPIS MOTOR JA TI KUPUJEM KOMPLET CELU OPREMU NAJSKUPLJU" te reci su uzrok toga sto u dzepu nikako nemogu da zadrzim pare...jedna sam od onih sto ZA MERAK ne zale nista
no ...
nedugo posle toga zahvaljujuci jednom velikom prijatelju iz novog sada nanjusili smo motoric za male pare
ja bez dinara u dzepu idem da pogledam ...vec spremna na pozajmice i raznorazne trange frange
dolazi nas par da gledamo motoric vec spremni da ga strpamo u kombeto
motor na prvo oko TESKI KRSIC al od necega se mora poceti
LOSA FARBA(farbano cetkom),agregatic onako ...zvuci zanimljivo ...bez nekih vecih naznaka da ima neki problem...
BILA JE TO YAMAHA RD 125
preozbiljan motor za SAM POCETAK al MORA DA BUDE MOJ (u glavi je od same najave za isti odzvanjalo)
i tako...da ne okolisam ...svi gledaju motor a ja stojim sa strane PRETRNULA ...IZGORELA u nekoliko navrata od srece MA KAKVA GOD DA JE bice moja
i strpali smo motor u kombi ( u momentu se zaduzila 600e) ne razmisljam o parama ni o cemu
"PARE NISU PROBLEM PARA NEMA" sva se tresem EEEJ MOTOR ... PA JOS MOOOOJ ...
uz put koliko god da su mi pricali i drndali nad glavom... (opasan je motor itd) od svega toga meni FILM VEC U GLAVI...ja na obali reke makinica pored mene
i opet ide ona EEEEEJ MOJJJ MOTOR... (par puta sam i vrisnula od srece )
no da skratim pricu ...
ko je vozio ikad cvajtaru zna o cemu pricam...
motoj je iso ko nevreme a kocnice su bile " POMOZI BOZE"
stigli smo kuci ...MOJ MOTORIN ide u MOJU garazu ...
toliko sam bila izvan sebe da je nemoguce opisati
majka u momentu istovaranja motora iz kombija dolazi iz komsiluka i KRECE KUKNJAVA...
" joooj zensko dete pa na motor...piiiip ti mamina ...na koga si tako luda...pa donosis mi sanduk u kucu "...ITD
no smirile se strasti nakon duuugog ubedivanja i tako je krenula MOJA NEIZLECIVA BOLEST
yamahica je bila u toliko losem stanju da sam bukvalno 3 dana kako je kupljena radila generalnu ...
doduse vise sam gledala no sto sam radila ...al UMASTIH I J A PRSTICE...
lepo smo se i slatko navozale...i jos uvek kad se setim tog malog cuda sve zatreperi KO DA SAM MALO DETE " upiskila bi se od srece da mogu "
svaki motor mi je bio identicno drag ...
VIDELI STE i sami KAKVA JE REAKCIJA ZA KAWU BILA
ja 3 dana sebi nisam mogla doci ...sto od soka sto od neverice
iako sam se zaduzila do grla ...al OSECAJ KOJI JE PRUZILA nemoze se opisati ...
nisam od ljudi koji mogu sebi sve da priuste ...naprotiv...al za MOTOR bi dala SVE
i za svaki sekund osecaja ...od same kupovine do shvatanja da je MOJ...
jednostavno i lako receno SVAKI MOJ MOTOR VOLIM ...I SAVAKI KOJI SAM IKADA U ZIVOTU PROVOZALA ostavlja blagu drhtavicu koja protrese svaki milimetar srca SAMO KAD SE SETIM tog vremena...
P.S nadam se da nisam udavila ;)
ovo je taj mali RED DRAGON :)
<script src='http://img823.imageshack.us/shareable/?i=2707.jpg&p=tl' type='text/javascript'></script><noscript>(http://img823.imageshack.us/img823/8144/2707.jpg) (http://img823.imageshack.us/i/2707.jpg/)</noscript>
u ovakvom je stanju bila
<script src='http://img153.imageshack.us/shareable/?i=image621u.jpg&p=tl' type='text/javascript'></script><noscript>(http://img153.imageshack.us/img153/4721/image621u.jpg) (http://img153.imageshack.us/i/image621u.jpg/)</noscript>
-
Mozda ce nekad neko sve ovakve price, koje razumeju samo bajkeri, skupiti na jedno mesto i sacuvati od zaborava.
Zveri, a za RD 125.......... sta da kazem. Ja i dan danas cuvam jednu u garazi. Mali motorcic, VELIKOG srca.
Ova moja je iz stare serije, vazdusno hladjenje, ali zato - dva cilindra.
(http://fodi.frubar.net/files/90BBA99F-A71C-F74B-83E9-5E86BC412A77_thumb.jpg) (http://fodi.frubar.net/files/90BBA99F-A71C-F74B-83E9-5E86BC412A77.jpg)
-
Igore,
biću kratak..
daj još ;D ;D ;D
-
Zveri, a za RD 125.......... sta da kazem. Ja i dan danas cuvam jednu u garazi. Mali motorcic, VELIKOG srca.
Kad već pomenu RD seriju, da nemaš nešto ovakvo pod ciradom u ćošku garaže ;)
(http://motorbike-search-engine.co.uk/classic_bikes/RD500-YPVS.jpg)
-
Nemam, to je vec novija generacija. Ali, svakako, motor koji bi vlasnici trebalo da cuvaju.
-
Odlicne slike , super su ti motori !
Pa, u ono vreme, cest je bio slucaj da se na takve motore stavlja "Marving", crni, 4 u 1. (s tim sto je na ovom motoru "sebring"). Tako da crni izduv 4 u 1 ne narusava mnogo izgled ovih motora sa kraja 70-ih godina. Ja ih bas i pamtim po tim "marvinzima".
Ko je bas drzao do sebe, obavezno je stavljao i "magura" ili "tomaselli" M-lenker (volan) i polusportsko "djulari" sediste.
Ja sam imao Suzukija GS1000E sa mozes mislit BELOM Yosimurom ( neko ofarbao .... nisam bio ja ) neke 1980 i neke ( samo takoreci nemam slika , nazalost ... )
-
Kad već pomenu RD seriju, da nemaš nešto ovakvo pod ciradom u ćošku garaže ;)
(http://motorbike-search-engine.co.uk/classic_bikes/RD500-YPVS.jpg)
u jeee VIDI PA OVA I IMA NEKE KOCNICE :)