Koga bi to trebalo da se plaše? Ili čega?
Ako je u pitanju vlast, mislim (nadam se) da smo prošli devedesete. Ako je u pitanju rad, muka, odricanje od slobodnog i korišćenje svog "neslobodnog" vremena, onda potpuno razumem. Retki su oni (i sve ih je manje) koji mogu, hoće, žele da sebe i svoje vreme stave u službu neke "opšte stvari". Pa kad još dodamo ono iz mog prethodnog posta, dolazimo do ovakve situacije. Mada, bez muke niko ništa pošteno nije dobio.