Naleteh na ovo na nekom drugom forumu, ali da postavim ovo za sve nas "neupucene". Lepo je svaki dan nauciti nesto novo.
Neki vec znaju, a neki od nas ce tek nauciti.
BOJE
Znam da će tvrdnja da motocikl nije najvažniji faktor u životu člana bikerskog kluba, biti nezamisliva mnogim ljudima, ali ću je ipak izreći. Iako je motor uvjet i početak pripadnosti bikerskoj supkulturi, ipak nije njen najvažniji dio. Može se pokvariti, uništiti u prometnoj nesreći, biti ukraden ili bikeru jednostavno dosadi i on ga zamijeni. Motocikl ispunjava različite uloge. Prvo je to sredstvo za transport. Drugo je uvjet za članstvo u bikerskom klubu, a sam po sebi znači i statusni simbol. Treće, to je mehanički objekt, kojega posjeduju, i za kojega imaju interes svi članovi kluba. Četvrto, zajedno sa bojama pomaže utvrđivati imidž kluba, kao disciplinirane paravojne organizacije, a uz to za svakoga vlasnika ima određenu macho ili šok prouzrokovanu vrijednost.
Bikersku supkulturu ne stvaraju samo pojedinci, već i bikerski klubovi. Svaki klub ima neke svoje posebnosti, pomoću kojih naglašavaju svoju jedinstvenost i koja ih razlikuje od drugih klubova. Ono na što je svaki član bikerskog kluba najviše ponosan, to su boje (colours). Boje su službena klupska prepoznatljivost, koju član bikerskog kluba nosi na svojim leđima, prišivene na prsluk od kože ili jeansa. Boje su jednodijelne ili trodijelne, ali u nekim rijetkim slučajevima pojavljuju se i u dva dijela. Sastoje se iz tri različita dijela na jednoj uokvirenoj podlozi (jednodijelni) ili tri fizički odvojena dijela na tri podloge (trodijelni). U gornjem dijelu nalazi se ime kluba, u srednjem dijelu klupski znak i u donjem dijelu ime države, pokrajine ili mjesta odakle klub dolazi. Različito od kluba do kluba, nalazi se još i četvrti znak, koji može biti fizički odvojen od ostalih. To je mali znak MC ili MK što zavisi od statusa kluba.
Boje su važnije od motocikla. Motocikl može kupiti svatko, a boje se zarađuju u procesu bikerove socijalizacije. Dok motor predstavlja bikerovu želju ka određenom stilu života, boje dokazuju njegovu predanost određenoj supkulturi, određenom klubu, njegovim idejama i filozofiji. Boje imaju duplu funkciju. Prvo je funkcija poruke – boje vanjskoj okolini pokazuju, da je biker pripadnik bikerske supkulture, a drugim bikerima kojemu klubu pripada osoba, koja boje nosi. Sa nošenjem boja se biker javno identificira sa supkulturom. Druga funkcija je simbolična. Daniel Wolf kaže, da su boje jak simbol, koji naglašava bikerov identitet i njegove vrline. Boje nude bikeru samopouzdanje i samopoštovanje s kojime nastupa nasuprot drugim ljudima.
Kad član bikerskog kluba obuče boje, pobjegne iz svakodnevne rutine, kao što je posao i familija, u neku drugu dimenziju. Boje zamijene njegovu anonimnost u društvu sa pripadništvom nečemu iskonskom, zabranjenom, herojskom. Prema nebikerima to postaje nešto neovisno i avanturistički. Kao što njegova odjeća pokazuje ( primjerice koža), postaje nešto divlje, neobuzdano, ukratko drugačiji od prosječne većine. Boje čine bikere uniformiranima. Uspostavljaju individualni identitet pojedinca sa grupnim identitetom kluba. A individualni identitet člana na toj razini podređuje se grupnom identitetu kluba.
Ralph Barger tvrdi, da boje nisu vlasništvo bikera, one pripadaju klubu. Nošenje boja je pravo i dužnost. Kad biker stekne pravo nositi boje, može ih nositi kadgod želi. Istovremeno njegova je dužnost nositi boje u različitim prilikama. Boje mora nositi na klupskim sastancima, klupskim vožnjama, susretima, vjenčanjima i sprovodima. Uopćeno vrijedi da bi biker morao nositi boje uvijek kad vozi motocikl. Boje ne smije posuđivati ili izgubiti. Ako biker boje izgubi, to može značiti grubo kršenje i, u pravilu, znači prestanak članstva u bikerskom klubu, naročito ako ovaj čin znači smanjenje časti kluba.[/pre]
Tema: boje na prodaju! (Pročitano 16312 puta)