Kazu da postoji jedna stara zena koja zivi na skrivenom mjestu,
svima poznatom ali ne svakom pristupacnom.
Neki kazu da zivi kod indijanskih rezervata ,neki kod El Paso autoputa
ali niko ne zna tacno gdje.
O njoj se samo legende,price pricaju.
Ona hoda po planinama,neprelaznim predjelima suma,
trazi kosti zivotinja, a posebno kosti Vukova
jer njima pripada njena citava ljubav.
Kad sakupi citav skelet umrlog vuka
stane ispred njega i pocne pjevati.
Ta pjesma joj je data samo za tu priliku ,
za tog vuka.
Ona pjeva iz citave duse i dok pjeva,
umrle kosti se obnavljaju polako,
meso na kostima se obnavlja .
Ona pjeva dalje sve dok vuk ne pocne opet disati.
On otvara svoje zute oci ,ustaje ,skoci i odjuri u slobodu prerije,
slobodan ,ziv ,obnovljen pjesmom .
Svako u nama ima takve kosti koje su zamrle ,
svako tu zenu koja pjeva i koja svojom pjesmom obnavlja unistene,umrle dijelove nas.
Pjevati u ovom slucaju znaci dopustiti skrivenoj dusi ,
u nama da podigne svoj glas,da progovori ponovo.
Stojati kraj kostiju zamrlih i pjevati znaci da ono sto u nama je ostarilo,zamrlo ,ranjeno,
nasom pjesmom ,na neki nacin renoviramo taj unisteni dio nas.
Kao kad stan renoviramo tako je katkad potrebno i nasu dusu obnoviti ,izlijeciti.
Tu staru zenu nazivaju La Loba, Vucica ,
ali ona u svakoj kulturi ima svoje ime ,neki je zovu Velika majka,
Za Indijce ona je Durga, Hekate ,La huesera , La trapera .
La loba postoji u svakoj zeni ,
stanuje u nama tamo u jednom dijelu nas gdje
je nekad i ne vidimo.
Ona je most izmedju racionalnog i nesvjesnog dijela nas.
La loba je glas nase duse koja vapi za pjesmom,
koja nas upucuje da poslusamo svoje tijelo i dusu ,
da vise obracamo paznju na unutrasnji svijet nas koji treba lijek
Ne zapostavljajte taj glas u vama,svi mi se obnoviti mozemo,
izumrle dijelove nas sastaviti ,obnoviti.
Tema: La Loba (Pročitano 2832 puta)