Pripadnost grupi je bitna, kako za stare bajkere, još više za mlade. Nezaboravni su trenuci koje bajker može doživeti sa klubom, pod uslovom da taj klub funkcioniše kao celina i ljudi kao braća. Ništa lepše od vožnje u koloni od 20 - 30 motora, što reče Ivta, i svih ostalih stvari koje idu uz to, da se ne ponavljam. Novac koji se da za članarinu je smešan u odnosu na onaj koji se potroši na sva ostala zadovoljstva.
Sa druge strane, ne vidim ništa loše u "slobodnim bajkerima". Da ne ulazim u razloge zašto sam ja izašao iz kluba (samo ću reći: možda sam po malo idealista), ali ne vidim nikakav gubitak u tome. Onaj ko ima prijatelja u ovom svetu osećaćaće se svuda kao kod kuće i kao pripadnik jedne velike porodice bajkera, čiji smo svi članovi. Baš kao što se ja osećam deo porodice ( a tako sam i prihvaćen) kada odem do Brothersa, Lejdisica, Apostola, Shadowsa, Čoperaša... i da ne nabrajam klubove i pojedince, bilo bi mnogo. E onda mi je srce puno, i ništa mi više pod ovom nebeskom kapom ne treba. Uz dužno poštovanje svima, za to mi ne treba čak ni klub ni MAS.
Sad ne znam koliko je ovo OFF ali što se tiče skupova i "vašara", na te "vašare" idem kao i većina drugih samo da bi video prijatelje, a psihički se spremim za "mlatretiranje", kad već ne može drugačije. Moj ukus sasvim zadovoljavaju skupovi kakve su pravili MK Black Dragons & MK Crna Reka prošle godine u Banji koviljači, ili MK Irig pretprošle godine u Irigu, ko je bio, ili ono što je Rendi zamislio u Nišu. Fenseraj i kojekakva iživljavanja nekako ne idu uz moj karakter i uz karakter svih onih sa kojima se družim.