












A sada koja slika i od mene. Posle naseg neuspesnog prelaska granice u Bugarsku ipak mo odlucili da se prikljucimo relistima po ulasku u nasu dragu drzavu (uzgred koja jako cesto menja PASOSE). Sa granice smo se vratili kod Orlova na Srebrno jezero i tu ostali do nedelje ujutro i otiski razocarani kuci. Nakon nekoliko dana nepricanja sa suprugom ipak se izmirismo i krenemo da sacekamo reli na zlatarkom jezeru i nastavimo put sa njima. Po ulasku u Srbiju (uzgred koja jako cesto menja PASOSE), stigli smo kod brace u LaMoto gde smo docekani sa osvezenjem u vidu raznih opojnih i osvezavajucih napitaka da bi nakon toga vredni domacini nacelu sa Gnjatom poceli da iznose raznovrsnu hranu od gulasa do prasica i jagnjica da bi nasi relisti nadoknadili izgubljene kalorije. pa jos podelise i poklone svim gostima. Festa uz muziku prigodnu moto populaciji je dopirala iz zvucnika i zavrsila kasno u noc. Pospali smo to vece nahranjeni i napojeni kako to dolikuje pravim domacinima.
Naviknuti na rano ustajanje poceli smo da se izvlacimo iz satora da nebi budili ostale ali cudima nikad kraja, vredni domacin Gnjat odma tura kafu na sto. I krece krug iznova, stize jutarnja kafa, dorucak, pice....Pa dosta vise sa hranom, pocece motori vise goriva da trose zbog kilaze.
Jedva se rastasmo. nekima se cak nije ni odlazilo odatle. I krenemo konacno ka odredistu u Muzlju kod brace Road Flyersa gde smo opet najsrdacnije docekani uz kaficu, pice a onda moja omiljena hrana Pasulj, namerno sa velikim P, ko je bio zna zasto. Nastavili smo druzenje u Muzlji do, e sad ili kasnih vecernjih ili ranjih jutarnjih sati, kako ko kaze.
Ujutro posle budjenja opet red kafe, pica , dorucak i konacno KRAJ relija ali i ne i prijateljstva sto starih sto novih. Odosmo kuci.
Dragi relisti, iako nisam sve vreme bio sa Vama, hvala vam svima, drago mi je sto sam podelio koji kilometar sa Vama, hvala na nezaboravnom druzenju i do skorog vidjena.