Moja najveća zamerka je da su domaćini sve motoriste iz Požarevca računali zajedno, uprkos tome što sam im na ulazu naglasio da smo mi MK Vatreni iz Požarevca i da ima više klubova u našem gradu. Rekli su da, da, odvojićemo, nema problema. U tom trenutku smo ušli sa 9 motora, a na skupu je već bilo prisutno minimalno naših 2 motora i kasnije u toku dana i večeri je došlo još desetak. Ne znam koliko je bilo motora iz Majilovca, ali znam da smo mi najbrojniji klub u Požarevcu (po broju motora i posebno po broju ljudi koji posećuju skupove) i da smo na ovom skupu bili u najvećem broju od svih Požarevljana, kao i na svim drugim skupovima u regionu. Poklon za najbrojniji klub je u svakom slučaju završio negde drugde i pored toga što su mi nekoliko ljudi iz organizacije rekli da smo mi najbrojniji i da su zapamtili našu grupu. Rekao sam im da poklon nije ni bitan, da makar objave da smo mi bili najbrojniji jer nam je to važno zbog afirmacije našeg novog kluba. Prvo su rekli nema problema, objavićemo, a kasnije na moje insistiranje su rekli da nema nikoga iz uprave i da to nema ko da objavi. Sada ne znam šta da kažem članovima koje smo jedva ubedili da idemo kod komšija u Veliko Gradište, a ne na Zlatibor, kada naš odlazak nije ni zabeležen. Ovo zaista nismo očekivali od ljudi koje poznajemo i sa kojima se družimo.
Gore sam već naveo da je mesto odlično, da je bilo dosta hladovine, obezbeđena voda i WC, dobra riblja čorba i pasulj, dobro ozvučenje, dovoljno hladnog pića, ali je bilo i još nekoliko propusta. Muzičari su se štimovali sat vremena, svirka je bila traljava, mada se od pucanja nije ni čula. To i nije bilo pucanje, bio je rat, a bilo je i paljenja gume pored samog roštilja, tako da nisam siguran na šta su ličile pljeskavice posle toga.
Šta da kažem, ovo poslednje nije tako strašno, moglo bi da se progleda kroz prste jer su komšije, ali gore navedeni propust će nas navesti na dobro razmišljanje da li da odemo sledeće godine. Naročito ne bez javnog izvinjenja.