Najveći problem u moto svetu u Srbiji je taj što se meša motociklizam i bajkerstvo. Svi smo vozači motocikala ali nismo svi bajkeri, šta više u Srbiji bi se moglo sastaviti ne više od pet bajkerskih klubova. Sve ostalo bi se moglo nazvati motociklističko-turističko udruženje a ne moto klub.
Mnogi “bajkeri” daju izjave: “Mene moto skup nešto baš i neinteresuje ni “ta” muzika ali volim vožnju.” i pošto poto žele da udju u neki klub samo da bi se osećali delom neke grupe. Bajker je bajker i bez motora a motociklista bez motora je pešak.
Za bajkera je odlazak na moto skup nešto više od same vožnje. To je odlazak na mesta gde će se videti sa istomišljenicima koje već poznaje i sa onima koje će tek upoznati. Zimske moto žurke nisu samo zabava već ukazivanje poštovanja klubu organizatoru i opet mesto susreta poznatih i onih koji će se upoznati. Meni ako je do žurke ili zabave ne bih se lomatao 100… 200 i više kilometara već bih otišao u lokalni rock kafe malo se napio i iskakao. Zabava je zato samo tajni začin koji ovakvim okupljanjima daje specifičan ukus. Zato je bajkerstvo iznad pukog vozikanja motora po drumovima. Bajkeri su vitezovi modernog doba.
Mnogi “bajkeri” se busaju u grudi i hvale kakvi su vozači a dodju na skup odvozaju defile i zapale kući ili iznajme sobu u hotelu i zavale se u neki kafić. Njih više moto skup neinteresuje. A pravi doživljaj moto skupa je kada te sprži sunce, kada te kiša vlaži, kada si blatnjav do guše, kada spavaš na zemlji, kada se osećaš delom prirode u svakom smislu, kada ti zatreba pomoć a braća su tu da pomognu, kada ti nekom pomažes bez obzira na sve…. Jednom rečju kada si čovek a ne egoista koji se hvali svojim ljubimcem koga je platio x hiljada evra… E baš me briga koliko si ga platio.
Draže mi je videti žicom izvezani motor koji ne sija toliko da nemogu da gledam u njega ali na kome se dovezao čovek čija duša sija toliko da me kao magnet privlači sebi da ga zagrlim i kažem brate moj…
Zato se treba paziti na kakvim se osnovama osniva klub pod okriljem MAS-a. Prvo nebi se smeo nazivati “matičnim” jer matica je nešto oko čega se okupljaju ostali a ovde bi se desilo suprotno tako da postoji mogućnost da u budućnosti pogrešno protumačeni naziv može dovesti do apsurda. Da osnivač postane nebitan a to bi dovelo do raspada MAS-a.
Slažem se sa “samostalcima “ da nežele da ulaze u klubove zbog samovolje predsednika tih klubova. Zaista poznajem takve ljude koji opstanak kluba vezuju za sebe i sve zasluge prisvajaju. To je egoizam. Zlo. Jedan predsednik je čak izjavio, pred svojim članovima, da ako nežele onako da čine kako on kaže moraće da se potuku sa njim.
Nekažem da ponekad netreba lupiti o sto ali nijedan pojedinac nije iznad većine pa bio on i predsednik.
Osnivanje kluba pod okriljem MAS-a treba prvo dobro filozofski potkovati i odrediti da li će to biti bajkersko ili turisticko udruženje. Ovo je stim teže što i u mnogim klubovima, članovima asocijacije, ovo nije odredjeno pa samim tim i MAS, kao udruženje klubova, ima isti problem.
Nijedno zdravo udruženje se prvo neosniva pa se onda deluje već se prvo deluje pa kad se stvori kritična masa istomišljenika oni se udružuju i osnivaju organizaciju.
Zato “samostalci” okupite se oko MAS-a jer za sad imamo iste ciljeve (borba za ukidanje taksi i uskladjivanja registracije sa individualnim primanjima većine, veća bezbednost u saobraćaju…) a za zvanično osnivanje udruženja ima još vremena. Eventualno odredimo neki rok od 2,3…5 godina u kome će se ovo realizovati.
Važno je sve dobro razraditi i postaviti zdravu filozofiju a za to ipak treba vremena…