Eh lepo je to reci, ali u praksi nista od toga ne bude kao sto se dogovorimo pred put.
Sto puta sam fasovao nerviranje i kidanje tankih zivaca zbog pojedinaca.
Jednom prilikom dok smo u grupi vozili od Sremske Mitrovice prema Jarku covek je pozeleo da nas uplasi.
Lik se na pravcu zaleteo sa dvesta sedamdeset i kusur na sat i prosisao pored mene na par santima.
Meni je retrovizor od siline udara vazduha otisao u majcinu, a ja za malo nisam pao sa motora.
Otkinuo sam se od straha.
Vozio sam laganeze..... nekih sedamdeset na sat.
Od tad.... rekao sam sebi dizi ruke od gomile.

...dzaba im bilo svega.
Kazem vam uvek neko bas taj dan dobije manijacki impuls.
Neko se napije kao majka, neko se uduva kao snajka na parastosu, neko opet bude kao pas pusten s lanca....

I sta onda da ja sebe mucim i bacam koske ko ce tog dana da bude po dogovoru, a ko bas i nece.