Vidiš, druže, kako stvari stoje mnogo toga se promenilo i kod nas za ovih nekoliko godina. Onaj ko nije upućen, misli da čim se izadje iz ove naše divne zemlje (ma kakva ona nekome bila) počinje da cveta cveće i pevuše ptičice na grani, ali ti najbolje znaš na šta se svodi život u inostranstvu. Moji roditelji su otišli medju prvima, davne 1964. godine kada je Nemačka bila obećana zemlja. Ali su se medju prvima i vratili 1981. Ta srećna vremena su odavno prošla, da se razumemo, i kod nas, ali i kod "njih". Ja sam živeo u Minhenu i vratio se 2001. i smučio mi se život poput robota u fazonu posao-stan. Druženja nigde, ako neko treba da te zajebe to je sigurno neki naš...itd. A kao što vidim, kapitalistički sistem "isisavanja ljudi" sve više ovladava i ovim našim prostorima. Ima nas raznih, ja se nikad nisam pokajao što sam se vratio, pa više mi vredi jedno veče u klubu nego 7 dana na Švarcvaldu ili Bodenskom jezeru. Treba sve obići i videti, ali SRBIJA JE JEDNA . Jedno je sigurno: onaj ko HOĆE da radi, može od svog rada solidno da živi i OVDE, uživajući sve blagodeti Srbije i njenog mentaliteta; a ko NEĆE, možeš ga poslati u bilo koju zemlju, pa mu neće valjati. To je moje mišljenje.