Ko nije gledao prvi deo, neka obnovi gradivo:
http://www.motoasocijacijasrbije.com/forumm/index.php?topic=2555.msg32097#msg32097Kada smo to apsolvirali, par meseci kasnije, tačnije danas sam ponovo tražio vagu i našao je kao i nekoliko puta do sada i toliko sam se zaneo vagiranjem da nisam primetio da više nema dalje! Ne vage nego puta! Na brzinu sam spustio prednji točak posle 30ak metara i probao da ukočim po travi. Posle iskustva sa betonom, vagu tražim uglavnom po travi! Nakon bezuspešnog pokušaja kočenja skomatao sam se na basamaci (stepenice) od škole.
Traume višestruke!
Prvo što nisammogao nogu da izvučem ispod motora koji me pritiso na basamaci, srećom austuh je sa druge strane! Kada su podigli motor, nisam mogao ja da se podignem jer nisam mogao da se oduprem levom rukom na kojoj sam ležao. Nekako se uspravio, nisam ni ustao, samo sam se okrenuo i seo. Leva ruka ne daje znake života, ne mrda se tu gde je. Skinem kacigu desnom rukom, kaciga je odradila posao i to dobar jer sam temenom zveknuo u zid i tu se zaustavio. Udahnem dvaput i osilim se da vidim šta je sa levom rukom.
Brzim pregledom ustanovim da mi je iskočilo rame, uščupalo se na dole i nije se vratilo u ležište. Koliko sam mogao ocenio sam da je mala verovatnoća da sam polomio neku kost u najgorem slučaju naprsla. Pregledao nogu koja je ostala zaglavljena između betonskih stepenica i motora, video odranu cevanicu, modar list i udarenu butinu. Koleno je ostalo čitavo, nedirnuto jer je srećom bilo između stepenika... Neke druge povrede nisam primetio.
Nađe se auto, odemo kod jednog kostolomca koji nije kući pa na drugu stranu kod drugog kostolomca koga smo našli kući ali posle 40 minuta skoro. Za to vreme sam sve zvezde izbrojao i više nisam mogao da nađem položaj u kome me ruka ne boli... Kostolomac je za 500 dinara namestio iz prve uz takav klak da su ova dvojica što su me dovezla i držala skočila u stranu...
Kako je prošlo mnogo vremena, tetive su se istegle i rame boli i dalje, radijus pokreta je minimalan ali polako ali baš polako popušta... Da mi je neko odmah vratio rame, ne bi bilo ništa... džaba što sam gledao kako Pastrana sam vraća rame, gledati i cveće brati nije isto... Kaže da za dan dve bi trebalo da mi se vrati ruka, nadam se da je u pravu a noga se u međuvremenu ohladila pa boli više nego ruka...
Naravoučenije iz cele situacije mi je da nađem neku njivu jer sam školska igrališta prerastao i da tamo nastavim da tražim vagu... Neku pouku moja luda glava nije ni mogla da izvuče iz svega...
Još jednom pominjem da ako želite da učite stunt (točkiranje je samo jedna disciplina) morate biti svesni i druge strane medalje... Ja sam svesno ušao u celu priču i zahvalan sam što nisam polomio ruku i nogu jer onda ne bi mogao cele sezone da sednem na motor... Ovako ću već za neki dan ponovo da tražim vagu koju sam izgubio kad sam pao....