Jeste, Zverka, gledas tako sta ljudi voze, pozelis naravno, jer znas da samo o tome mastas, o nekoj mocnoj masini.
Ja sam svojevremeno 70-ih godina isao na more samo da gledam motore koje su dovozili nemci, italijani, francuzi. Sednem u Splitu pored doka u luci, cekam da pristane trajekt iz Italije i gledam razrogacenih ociju sta ljudi voze. I zavidim im, mislim da li cu ja ikad u zivotu imati nesto slicno.
Proslo je dosta vremena od toga, uspeo sam da ostvarim vecinu svojih snova vezanih za motore, kupio sam mnoge motore o kojima sam mastao kao decak, dve garaze napunio bas modelima iz tih godina a i ovim novijim modelima, stigao je i toliko zeljeni Harley......
Ali nikad posle, prilikom kupovine ni jednog motora nisam osetio toliku srecu, toliku radost i uzbudjenje koje me je drzalo nedeljama od ujutru cim se probudim pa ceo dan, kao kada sam, 1975.godine APN menjao uz neku doplatu, za petnaesticu ( Tomos T-15, onu sa plehanim ramom, sa karburatorom sa strane, sa prednjim dobosem sa duplim kljucem i otvorom za hladjenje).
I mozda zato i kupujem tolike motore (ima ih petnaestak za sada), nebi li opet na trenutak osetio tu euforiju kao pre 35 godina, kada sam se dovezao kuci na toj crvenoj petnaestici.
Obradujem se ja svakom motoru koji kupim, ali je to samo bleda kopija te srece. I sada, posle svih motora koje sam imao i koje imam, moja prva asocijacija kada pomislim na motor je upravo ta moja crvena petnaestica.
Zato Zveri, veruj mi da nije vazno sta covek vozi, vazno je koliko voli i koliko je srecan sa tim sto ima i sto vozi.