Prosle godine Sosa i ja odosmo u Hrvatsku na more...
Otok Rab. Prelepo. Nikakvih problema nismo imali - nismo ih ni trazili. Jedini na ostrvu sa BG tablama!
U povratku nam se desio peh s motorom. Nestalo benzina na auto putu

...Jbg promasio sam pumpu.
Elem, posle 4 km guranja motora, pod punom ratnom opremom ( pored nas je proslo gomila nasih i niko nije stao, a molio sam i mahao ko lud... ), stane kamion... ZG table. Kroz prozor proviri glavudza sa ogromnom kosurdom i pita:"Kaj nije u redu"?
Da skratim. Covek je imao lift na kamioncetu i lepo mene i motor natovari u prikolicu, a Sosu u kabinu...I ODVEZE NAS DO PUMPE koja je bila udaljena 10-ak kilometara. Natocim pun rezervoar, ali nece da upali - vakum pumpa... Gurao me covek po pumpi pola sata - nista.
Onda kaze da mora da ide jer je NA POSLU i mora da se javi, ali ce svakako doci da popravi kvar.
Cekamo Sosa i ja na pumpi ( negde u okolini Zagreba - daleko od auto puta ), pijemo kaficu, a oko nas sve braca Hrvati. Pita covek sa susednog stola:"Treba li pomoc"?
Ja kazem :"Treba brate."... I ustade covek i gurao je motor dobrih po sata, dok napokon nije upalio. Motor i ja na motoru = 320kg !
Nudio sam pare, pice, bilo sta... Nisu hteli nista!
Jos jednom VELIKO HVALA GUGI IZ ZELINE ( kamionce ) i ovom drugom kome NI IME NE ZNAM!
Rat je nesreca za sve ! Nema tu nista dobro. Secanja iz rata su teska i dugacka. Nekada vrlo licna.
Neko ipak uspe da zaboravi...neko ne...
Sta da vam kazem? Moja iskustva su pozitivna. Ici cu ponovo cim bude prilike.