

Konačno, na red je došao moj omiljeni BMW; iako on ne izdaje novitete kao na tekućoj vrpci, jer svoju ionako izvanredno uspješnu prodaju temelji na nekim drugim „detaljima“, prošla godina je, posebno pred svoj kraj, bila itekako uzbudljiva u taboru plavo-bijelog propelera. U skladu sa proslavom 25-godišnjice nastanka linije K, rednog četverocilindraša koji je prvotno bio poprečno vodoravno položen na smjer vožnje („leteća cigla“), izdana je nova K-serija modela, u kojima je najveća novost povećanje zapremine na ukupno 1300 ccm (dok sada klasična uzdužna četiri cilindra u redu nisu već dugo nikakva novost). Oni su najjači serijski motocikli BMW-a u njegovoj povijesti, a sam BMW ostaje vjeran trima koncepcijama koje objedinjuje zajednički pogonski agregat, a to su R (roadster) modeli, S (sport) modeli i GT (putni gran-turismo) modeli. Naravno da su razina opreme, kvaliteta izrade i visoko vrijedna tehnologija ugrađena u te modele (kao, uostalom, i u sve ostale BMW modele!) konstantan mamac za vozače svih dobnih skupina, iako taj san u stvarnost pretaču uglavnom oni koji imaju malo više kilometara iza sebe, te malo više novca u džepu od mladića koji su tek počeli raditi. No, da se vratim samom IMOT-u i novitetima iz kuće BMW; javnosti je predstavljen i novi roadster, bolje rečeno čisti naked, oznake F 800 R, koji sa svojih 87 KS i novorazvijenom „dvoručnom“ zadnjom vilicom garantira obilje užitka u zavojima, te u gradskoj vožnji. Izložen je bio, naravno, kompletan proizvodni program, jer je Munchen BMW-ov matični grad gdje je i smještena centrala, iako je sama tvornica motocikala smještena daleko od Munchena, u glavnom gradu Njemačke, Berlinu… Iako je za sve modele vladao velik interes, posebna je gužva bila oko još jednog revolucionarnog poteza BMW-a, a to je predstavljanje serijskog i prikaz trkaćeg superbajka oznake S 1000 RR. O njemu je već puno toga rečeno i napisano, njegove slike ne silaze sa stranica stručnog tiska (pa je dobro zastupljen i na ovom portalu i na pripadajućem forumu!), no ipak je znatiželja pregledavanja svakog detalja jednog tako sofisticiranog proizvoda velika, pa se trebalo i moliti ljude da se napravi mjesta za fotografiranje cijelog motocikla. Istodobno, oko trkaćeg motocikla sa kojim je veličanstveni Rossi osvojio prošlogodišnji osmi naslov svjetskog prvaka nije bilo nikoga, pa sam ga komotno mogao fotografirati iz bilo koje pozicije i sa bilo koje udaljenosti. Da li zato jer o njemu sve „znaju“, ne znam, no ne bih komentirao takvo stanje… ipak je ovo novitet, zar ne?

Sam IMOT je velik, sastoji se od 4 velike sajamske izložbene hale, na krovu kojih se nalaze ogromne galerije gdje su smještene još dvije uređene izložbene hale, pa ih je ukupno šest. Na ovogodišnjem IMOT-u je, kao i inače na takvim sajmovima, moguće kupiti maltene sve izloženo, a ponuda opreme, dodatne opreme, suvenira, klupskih potrepština, te stvari koje nemaju veze sa motociklima, ali obrađuju temu motocikala i njihovih vozača (kao, npr., portret osobe ili njegovog motocikla iscrtan laserom u bloku stakla, izuzetno atraktivna stvar!..), bila je vrhunska. Svatko tko je imao imalo (viška) novca, lako je mogao biti nagovoren da ga ostavi upravo tamo, jer su popusti na opremu, pogotovo kacige i jakne, te hlače i rukavice, bili vrlo izdašni… tako je frend Joža kupio vrhunsku cordura jaknu za svoj Versys, u crno-crvenonarančastoj kombinaciji boje Versysa, za 178 eura, te AGV-ovu kacigu za okruglo 200 eura, sve još minus MwSt… već sada trlja ruke, a ja sam naišao na lagane kožne plavo-bijele rukavice sa oblogama za – 9,90 eura po paru… kažem „po paru“, jer sam „morao“ kupiti tri para, za sebe, ženu i - najmlađa kćer se i inače obožava voziti sa mnom, pa… glavninu novca sam ipak potrošio u gradu, kod Pola i Louisa, na brdo stvari koje i inače ne planiraš kupiti, sve dok ne uđeš u dućan, pa čak ni onda… ali te na blagajni sve zatekne… udomio sam novu ceradu za motocikl, obloge ručki, 2 tank-covera (prvi je sa motivom Angusa Younga iz AC/DC; rekoše mi da on „ne paše“ uz BMW…!), drugi je 3D-klasika plavo-crna, a ostaloga kupljenoga se više ni ne sjećam…
Kada zbrojim put u cjelini – bilo je pozitivno naporno, ali bilo je prekrasno i sadržajno! Ništa od svih zala ovoga svijeta nije nas prepadalo, mada sam priželjkivao da nas Slovenci kontroliraju za vinjetu, da vidim kako to izgleda u praksi (kad ju već imamo, onda bi se i bahatili!), i da Vam prenesem to „iskustvo“, no i tu su mi htjeli napakostiti, pa ne da nismo nigdje kontrolirani, nego nismo ni vidjeli da itko ikoga kontrolira!... na sreću, ista je priča bila u sa vožnjom kroz centar Munchena, pa smo – iako bez ikakve eko-vinjete – sačuvali tih 40 eura, kolika bi bila kazna… pa kad je već fešta, obišli smo i dućane Polo i Louis, BMW Motorrad salon, do Touratecha nam se nije dalo, ali je prtljažnik bio prepun papira (čitaj: kataloga i prospekata!), da se već i Joža zabrinuo za nosivost i življenje jedinog mu auta…

Ipak smo tukli weissbier; 3 dcl za 2,90 eura...
U svakom slučaju, i nakon toliko IMOT-a, uvijek mu se ponovo veselim, i već sada, dva dana nakon njega, počinjem misliti na onaj 2010.-e godine… i što još da vam kažem? Ništa, ljudi, počnite i vi planirati, a svakako i štedjeti, jer propustiti ovako dobar sajam je grijeh prema životu, a – bogami! – i prema svom novčaniku…! Vidimo se iduće godine!
Munchen, Auf Wiedsersehen!!