Pre dve nedelje (01. 08.) sam otisao do Tekije da bi se pridruzio drugu koji je vec neko vreme plovio jedrilicom po Dunavu. Motor sam ostavio u magacinu jednog restorana i tog i naredna dva dana smo jedrili uzvodno uz Djerdap. U utorak (03. 08.) oko podne stizemo u Golubac i tu se ja iskrcavam posto su za sredu najavili pogorsanje vremena. Namera mi je bila da uhvatim autobus do Tekije, al posto je sledeci isao tek za 3 sata resih da stanem na dzadu i okusam srecu u stopiranju.
Bilo mi je jasno da je mala verovatnoca da ce da mi stane neki automobilista kad me vidi pored puta u cizmama i sa jaknom i kacigom u ruci, al ko velim - nista me ne kosta da probam.
Stojim ti ja tako pored puta i setim se kako je u nedelju masa motora prosla u tom smeru vracajuci se sa skupa u Beloj Crkvi, i bas kada sam pomislio kako bi bilo super kada bi se pojavio neki motor, iz pravca Gradista se pojavljuje velika kolona motorciklista. Kad sam to video mom ushicenju nije bilo kraja. Kolona pod pratnjom mili brzinom 20 - 30 km/h i ja ti sa kacigom u levoj ruci, jaknom prebacenom preko iste, u cizmama stanem uz put i u startu dignem palac, zatim zaustavljam rukom, pitam ljude (posto se kolona sporo kretala) da li mogu da me povezu, ali kolona samo promice i niko se ne zaustavlja.
Napokon se malo ispred mene zaustavlja covek na Gojd Wing-u. Pritrcavam mu i u trku pitam "Da li mozes da me povezes posto mi je motor ostao u Tekiji?" Covek dade po gasu i rece nesto - A ne, ja to ne mogu.
Prodje cela kolona i ja ostadoh da kazem zbunjen pored puta.
I kako to obicno biva pomogne ti neko od koga se najmanje nadas. Vrlo brzo nakon sto je prosla kolona staje mi covek i prebacuje me do Donjeg Milanovca. U Milanovcu mi nakon 10 min stopiranja staje covek sa kombijem i prebacuje me do Tekije. U Tekiji sam rucao i odmorio se i kada sam krenuo prema Beogradu mimoilazim se sa kolonom iz relija koja se odmah nakon Milanovca zaustavila u jednokm restoranu.
Moram da napomenem da je u koloni bilo dosta motorista sa suvozacima i da je dosta ljudi nosilo prtljag na mestu za suvozaca. Neki od njih su mi, da kazem uz gest izvinjenja pokazali da zbog toga ne mogu da me povezu, al je svejedno bilo dosta njih sa slobodnim mestom.
U celoj prici moram da kazem da mi je malo cudno to da vozeci motor vidis coveka pored puta sa kacigom u ruci kako te zaustavlja i ne zastanes bar da pitas da li je u nekoj nevolji